Moja borba sa Multiplom Sklerozom...Nedam se!

Jos jedna priča nam je stigla na našem blogu. Marica je želela da podeli svoju životnu pricu i njenu borbu sa Multiplom Sklerozom. Priču delimo u celosti.

Bila je to  2009 god. 03-03,kao i svaki do tada protekli dan,bar sam mislila. Al ne,probudila se ujutro malo ranije normalno jer djeca idu u skolu. Prvo jutarnja higjena koja je promjenila taj nadolazeci dan a potom i zivot.

Krenem prema kupatilu al taj neki cudni hod me zamisli. Ma to je nista,od spavanja. Umijem se,pogledam u ogledalo mutno mi. Naravno nisam se dobro umila i idemo ponovo. Ponovo isto,cudno. Prekrijem rukom desno oko ok,napravim obrnuto i sok. Shvatim da nevidim. Govorim sama sebi nema panike,upala i to je to. Idemo dalje,krenem pocesljat kosu lijeva strana normalno kad povlacim osjetim,desna nemam osjecaj nikakav. Ni to nije kraj,desna ruka,noga znaci pola strane desne ja nisam osjetila. A tu se ubraja i vid. 

Nisam dizala paniku odradila sto i svako jutro,djeca otisla u skolu i sa ostalim obavezama dan je prosao. Nitko nista nije primjetio a ja sam dobro glumila. Brinulo me jedino vise sto nisam vidjela dobro. Bila sam u tome stanju 3-4 dana dok mojima nisam rekla da nesto nije u redu. I naravno krece tada sve.

Odlazak oftamologu,guzva,ljudi ulaze izlaze kao na traci. Dosao i moj red,kak vec to ide,mjenjanje stakala,citanje slova,brojki. Ja nisam vidjela nista,cinilo mi se da sam vjecnost unutra nikad kraja. Cujem kako doktor govori sestri da treba odmah napravit ultrazvuk oka. Ok odem i to. Nakon ultrazvuka doktor me pogleda i samo je tiho rekao. Marice sumnjam na nesto al nebih govorio,treba napravit kompletne pretrage. Mozes se dignut sa stola dok je on otisao do svog stola i pisao nesto na papir. Usputno dok je pisao rekao je,jos danas moras za zagreb ako je moguce. 

Nakon njegovih rjeci vise nisam vidjela ni na zdravo oko. Suze su prekrile moje lice,znala sam da nesto nije uredu. Stavio mi je neki papir u ruku i krenula van. Nisam vidjela gdje su vrata a kamoli kvaka. Pomogao mi je,ja sam i dalje plakala,ljudi je bilo al u tom trenutku postojala sam samo ja,moja djeca. Djeca??? A sta reci njima,nikad se nisam odvajala od njih. Srce mi se kidalo,htjela sam vristati. Neznam kako i kada dosla sam malo k sebi i pogledala papir koji mi je dao dr. Na njemu je pisalo ime dr.i bolnica. Shvatila sam da se trebam javiti tom doktoru u bolnici u zg. 

Vratila se kuci,spremila stvari,rekla djeci da mama mora na neke pretrage na par dana. Bilo je pitanja al na nijedno nisam imala odgovor. I tako je to krenulo,smjeste me u sobu,sjednem na krevet,suze same idu. Odjedanput cujem glas mladi iza sebe. Bog,ja sam Lucija a ti? Rekla sam svoje ime. Nakon toga pitala me zasto placem? Rekla sam ukratko da bi ona odg.,samo daj,isplaci se ja sam juce plakala kad su mi isto rekli i danas je bolje.

Multipla skleroza ( skraceno MS) je neuroloska hronicna bolest centralnog nervnog sistema koja zahvata pretezno ocne nerve, mozak i kicmenu mozdinu upalnom reakcijom protiv mijelina. Ovaj proces nazivamo demijelizacijom.

To je bio pocetak mog upoznavanja sa MS,naravno krenule pretrage da bi se utvrdila navedena dijagnoza. Nakon tog iznenadnog saznanja,soka....odjedanput sam imala osjecaj kao da je to sve san. Bila sam mirna,opustena ustvari ista kao i prije svega ovoga. Docekala sam povratak kuci napokon da vidim djecu,bila sam presretna. 

Vratila se ajmo reci normalnom zivotu. I bio je da,sve do trenutka kad sam cula kako ljudi pricaju o meni,o mojoj bolesti kao da umirem. Bilo mi je neugodno kad me gledaju,a posebno kad me zale. Tad sam vec polako pocela povlacit se u sebe,preko dana sam bila Marica koju svi poznaju a noc je bila samo moja. Malo koja noc da nije prosla a da nisam zaspala placuci. Nisam pala u depresiju al nisam bila ni daleko. Prolazili su dani i dani,osjecala sam se zdravsveno ok,al psihicki lose. Sve do jednog dana,2014 god.kad je moja kcer dosla iz skole i rekla da su imali sistematski u skoli. Iii?  Mora kod ortopeda na pregled. Ok,nista strasno pomislila sam. 

Nisam mogla razmisljati kak sam ja htjela,sve vise me mucila moja bolest. Svi su govorili o tome kako se na kraju zavrsi-kolica naravno. Nisam se mogla pomiriti sa tim. Dosao je dan njenog pregleda,i za mene gori dan nego kad sam saznala za svoju dijagnozu. Bolnica i operacija kraljeznice. U tom trenutku sam se slomila al doslovno slomila. Jer svakom roditelju je tesko i bolno kad je djete u pitanju. Cekajuci dan odlaska u bolnicu preko noci sam se vratila u normalu. Jer sam shvatila da sad nema mjesta i vremena mislit na sebe. Sad je vaznija ona od svega. Tako se i desilo,znala sam da imam MS,al nisam mislila na to,niti imala vremena. 

Njen dolazak u bolnicu,pocinju pretrage,pripreme za op.,nekako je sve islo svojim tokom. Naravno kao i svaki roditelj bila sam zabrinuta,nervozna,isla bi do kapelice gdje bi se molila,plakala al pred njom sam uvjek nastojala biti hrabra i nasmijana. Ubrzo me poziva dr.u njegovu sobu. Odem naravno,mozda treba potpisat neke papire il slicno. Pokucam,udem dr.sjedi za svojim stolom. Sjednite rekao je. Prvo je pogledao mene a onda u ekran ispred sebe. A onda pozvao i pitao? Jel vi vidite ovo na ekranu? Pogledala sam al nisam znala o cemu govori. Vasa kcer ima tumor. To je sve sto sam cula iako je i on dalje govorio. Do tad sam uvjek govorila ovo je najgori trenutak al uvjek ima gori. E tad se meni srusio svjet,suze su mi prekrile lice,da sam mogla uzemlju propasti propala bi. Bila sam sama u tom trenutku. Nitko nije bio kraj mene da me utjesi,da mi podrsku. Htjela sam izaci vanka i vristati,nije me bilo briga dali i ko ce me vidjeti. 

Na trenutak sam se skoncetrirala i nastavili razgovor,sta i kako dalje. Izasla sam vanka na hodnik i sjela. Kako sad doci u sobu,kako joj reci da smo dosli radi jednog a sad se pojavi sasvim nesto neocekivano,kako??? Neznam koliko sam sjedila al znam da sam sama si rekla Marice ti moras sad biti jaka i za nju i za sebe. MS??? Te bolesti se vise nisam sjecala. Sjetila bih se samo onda kad su me zvali prijatelji jer su znali kroz sta prolazim. A oni su isto manje-vise imali MS. 

Bili su mi podrska i hvala im. Tjekom njenog boravka u bolnici i dr.je saznao za moju bolest. Sretali smo se na hodniku naravno jer sam po cjeli dan bila uz nju. Jedan put me zaustavio i rekao:Marice kako mozes,pratim te vec neko vrjeme. Idi odmori se,moras  mislit i na sebe,znam sta je MS. Dobro sam hvala vam odgovorila sam. Jedna operacija,druga,treca sve sam to izdrzala i hvala bogu   proslo uredu.

DRUGI DEO

Nakon svega povratak u normalu,bar sam mislila. Bila sam umorna tocnije preumorna. Bilo je trenutaka kad sam pomisljala na najgore😞zaspati zauvjek. MS je opet vladala sa mnom al znam i zasto. Osim sto sam bila umorna od svega,bolesti,okoline,jos me jedna stvar ubijala. A to je brak koji je vec duzi niz godina bio samo na papiru. Nisam bila sretna,ustvari pravila sam se da sam sretna samo van kuce,za druge. Prolazili su dani i dani a ja sam bila sve losije. Znala sam da moram nesto napravit,a sta???? Razvod-sacuvat svoje zdravlje,dignut se s dna ili nastavit zivot pa makar i nesretan. Lomila sam se danima,mjesecima,sama u svemu tome. Na kratko vrjeme sam ajmo reci zaboravila,al ne jos vise sam se gusila. Bila sam sve samo ne ja. Po ko zna koja noc je dolazila s kojom idem spavati sa suzama. Nekad bi toliko jako plakala,gusila se da sam morala jako stisnut jastuk na lice da necuju djeca. Premda su oni to osjetili i vidjeli. Jedno jutro sam se probudila i rekla,dosta. Nemozes tako dalje,napravi nesto,mozes ti to. A onda su uslijedili kao Pozitivni savjeti. Ti si Marice bolesna,kako ces sama,.......na kraju sve svodilo na jedno,nesposobna sam za samostalni zivot😞

😞Tad sam opet stala al ne dugo. Bez obzira sta pojedini govore u sebi sam znala da to nije tako. Skupila sam tu snagu po koji put neznam al jesam. Razvod,krenula sam i nema straha i odustajanja. Bila sam svjesna da bude doslo do mog pogorsanja. Jer to su sve stresne situacije kroz koje moram proci. Naravno kao sto sam i mislila pocele su mi stvari ispadat iz ruke,nakon kratkog hodanja sam padala,vrtoglavice.....Nista idemo na kortikosteroide. S vremenom se vratilo,s jos vise snage,zelje,podrske od djece krecem dalje do kraja. Onaj trenutak kad sam dobila papir postala sam ponovno ona JA. Ona zena s osmjehom na licu koja je i nekad bila. MS i ja danas? Svjesna da je imam al je ne osjecam ni u kojem obliku hvala bogu. Kakva sam danas? Sretna i zadovoljna zena puna zivota koja je okrenula jednu stranicu zivota i krenula s novim. Koja ide spavati s osmjehom na licu i tako se i budi😊

Nema vise onog stresa,ima al nije onaj koji me mucio. Ovaj sad mogu nazvati nebitnim. Sta sam htjela reci sa ovim svim,barem sam ja to osjetila,prosla i sva pogorsanja koja sam imala bila su vezana za moj predhodni zivot. Stres,tuga,nezadovoljstvo-okidac za MS. 

Skratila sam svoju pricu koliko sam mogla inace bi mogla knjigu napisati. Eee da i nikad neodustajte od neceg ako mislite da budete sretni i zadovoljni nakon toga ma koliko bilo tesko i neizvedljivo. Sve se moze i mi to mozemo. Veliki poz.svima Marica