Prica jedne mame: Moj Luan

 

Rekla sam da cu napisati...krecem.... 

Kad je Luan imao godinu i 4 mjeseca selimo u Njemacku. Luan je to supet prihvatio. Za 3 mjeseca dobije gripu i lezali smo 3 dana u bolnici. Vracamo se doma i Luan odbija hranu, sve sta je volio vise nece jesti, a jeo je sve do tada. Nece vise sjediti za stolom i jesti. Trci uokolo bez cilja, uz zid lijevo desno...uz radijatore lijevo desno...uz stol lijevo desno..

Imamo psa pa svakodnevno idemo u setnje. Duge setnje koke uvijek ukljucuju jedno ili dva igralista za djecu. Luan nece biti u kolicima vec bjezi van....kad izadje van trci bez cilja u svom smjeru, ne mareci za nas, za aute....istrcava na cestu, zovemo ga a on nista...ne cuje ne reagira...trci dalje...trazi linije (ograde, bijele crte na podu, nesto da trci uz to lijevo desno i cudnim pogledom pregledava svaki detalj)Na igralistu za djecu bjezi i trazi kolica, svoja tudja, nebitno koja i sve ih okrece naopacke da vrti kotacice...sjedi i vrti i vrti....nece u pijesak, nece na tobogan...nista! Samo okrece kolica i hoce vrtiti, ako ga sprijecimo vristi!!! Baca se, grebe nas, grize, udara....ruku u setnji Neda!!

Sa dvije godine na kontroli kod pedijatrice; ne donosi loptu kad ga pitamo, nema pokaznu gestu, nema niti jednu smislenu rijec, nerazumijevanje, nesuradnja, ne odaziva se na ime, nema kontakt ocima....pocinje Panika!!Dok sredjujemo termin za obradu, dok se mirimo sa spoznajom da imamo problem, dok placemo i gledamo u prazno i skupljamo snagu za dalje....ja citam i citam i uporno mi izlazi pojam Autizam a muz pokusava od njega dobiti i najmanji znak suradnje....odlucili smo krenuti od nule! Makuli igracke, izvadili kamion sa puzlama na prikolici (dve plave kocke, dva zuta kruga, dva crvena trokuta) i dali Luanu....on nezna sta bi s tim a kotacici se ne okrecu kako on ocekuje i sve baca u zrak...uzme ga muz k sebi u krilo, uzme mu rukicu i stavi kockicu u rukicu i pomogne mu da je ubaci u utor za kockicu....pocinje slavlje, skakanje...bravoooo Luan!!!

I njemu se svidi! E uspio sad si slobodan...slijedeci dan je slozio s tatom obe kockice...pa slijedeci dan kockice i trokute...i tako smo krenuli. Vise nismo setali vec trcali s njim i vikali vidiiìi auto....pokazali prstom klececi pored njega....trcali dalje pa vidiiiii avion i prstom polazivali na nebo i cekali dok ga ne vidi....vidi ovo vidi ono....bili smo kao sportski komentatori...non stop smo mu nesto pokazivali i trcali s njim i od njegovog trcanja napravili zabavno druzenje....danas hoda uz nas cak i ruku sam da! Na tv je cijeli dan iso crtani Ucimo razne stvari (pogledajte na youtube) i uz njega smo to gledali i komentirali i dobili prve naznake govora...muuuu, mijauuu, kooo kooo....svidilo mu se jer kako on kaze Beba prica
 😎....volio je slova i brojeve i to je prvo naucio. Kupili smo puzzle sa slovima i brojevima i od toga smo krenuli sa igrom na podu. Na tabletu smo mu skinuli baby puzzle i to mu je bilo super pa je naucio nazive zivotinja...
Vizualan je. Sta vidi na crticu to koristi u igri.
Vodili smo ga punooo na bazene, cak je spavao u wellnesu kraj fontane pa smo mi mogli na masaze! Jahao je konja....sad mu trazim terapijsko jahanje, puno je u igraonicama za djecu gdje se moze puno penjati, skakati, trcati...bez obzira sta je s njim jakoo tesko bilo gdje ici mi smo s njim svugdje. Smeta mu guzva, izbezumulju ga shopping centri al mi smo s njim uvijek s njim na takvim mjestima...sjednemo ga gore na ramena da vidi sve al opet se osijeca sigurno i trazimo kutke za djecu gdje se moze poigrati 🤣🤣

Lunaprak!!! Gdje god da je mi idemo! Glasno je, sve svijetli, muzika buba, puno ljudi a njemu oci kao sateliti. Vozimo se s njim jer je opasan i mogo bi u svakom momentu ustati pa zbog sigurnosti....al on je tamo bez obzira koliko nam je tesko jer ima 18 kg...

E sad po meni najvaznija stvar u nasoj cijeloj prici...POVJERENJE!!! On se bacao, trcao u svom smjeru...probali smo sve....jedan dan sam.odlucila imati drugaciji pristup i rekla sebi NESTO GA MUCI! Mozda ga boli trbuh, uho, mozda se boji....uzela ga k sebi i umirila. I tako svaki njegov ispad bjesa. Ne pustam ga da vristi ili slicno. Umirim ga gore kod sebe kako mi kazemo opa gore. Sad sam dolazi i kaze Opa mami. Danas sam kaze; nesto muci!I po meni to je i bio nas najveci problem....shvatiti da ga ustvari svijet oko njega muci!

Moram napomenuti da Luan ne dobiva nikakve lijekove, protokole, suplemente, vitamine...nista. S Luanom se igramo i to jako puno i svugdje. Postali smo djeca. Znam da nas svi cudno gledaju jer trcimo po centru grada i smijemo se s djetetom, trcimo po Lidlu i jurimo kolica, trcimo po shopping centrima i kupujemo rijetko vec tamo smo zbog njega...kuca nam je ko igraonica. Al sve je to dio naseg rada...Luan danas razumije, kaze sta zeli, jos bolke zna sta ne zeli, slaze recenice od 6 rijeci, od jucer u prvom licu, Luan lista slikovnice, komentira slikovnice, trazi pomoc kad mu zapne nesto u igri, kaze sta ga boli, igra se sa svojim prijateljima, igra se u pijesku, mazi i seta psa.....